Dio njegovih kolega, koji izdrže napornu obuku, po isteku petogodišnjeg ugovora odlaze iz Legije, priključuju se raznim međunarodnim zaštitarskim tvrtkama i vode tuđe ratove, ukratko postaju plaćenici, prvenstveno u Africi.

Plaća u Legiji, koja je sastavni dio francuske armije, na početku je oko tisuću eura, s vremenom se penje, ali odlaskom u plaćenike legionari mogu zarađivati od deset do dvadeset tisuća dolara mjesečno.

 

-Ima naših po cijeloj Africi, bili su u legiji, ali ne znam o koliko se ljudi radi. Većinom rade na osiguranju. Ja sam u Legiji upoznao desetak naših, od kojih se dio također želi baviti plaćeničkim poslom. Dosta naših iz cijele zemlje svake godine dolazi u legionarski centar Aubagne blizu Marseillea, ali se nakon nekoliko dana vrate kući. Od 100 prijavljenih njih 95 pošalju doma. Ima i dosta Srba i momaka iz BiH.

Većinom su to uredni momci, ali ima i onih koji su od nekog i nečeg pobjegli. Ali ja ne pitam puno, došao sam odraditi svojih pet godina. Mislim da se u legiju ne mogu, kao prije, prijaviti oni najveći kriminalci – sada se sve detaljno provjerawva, nema načina da ih prevarite. Ako lažete, opet vas uhvate – isti dan ili za mjesec. Naporno je, ali na kraju mi je drago šta sam došao, u Hrvatskoj sam radio poslove za dvije do tri tisuće kuna, a ovdje sam do sada uspio ostvarit solidnu ušteđevinu – pričao mi je dok smo nedavno ispijali kavu.

Od Alžira do Čada

Nisam puno pitao, znao sam da ne voli pričati o svom novom poslu. Zanimalo me samo je li bio u ‘akciji’ i jesu li vojnici u legiji životno ugroženi.

-Bili smo u Africi. Tamo je bilo svega. Nagledali smo se sirotinje. Najviše u oko su mi upala djeca od kojih većina na nogama ili ima jednu cipelu, ili nose cipele različitih veličina i boja – kaže, navodeći da se dio njegovih hrvatskih kolega brzo vratio kući, nisu izdržali pritisak. Koliko legija uopće broji stranaca – legionara, pitali smo ga. Kaže na tisuće. Francuski mediji pišu da legija broji oko 8000 tisuća vojnika iz više od 100 zemalja.

-Što mu je bilo najupečatljivije s obuke?

-Kada smo iskakali iz helikoptera u more. To nikada neću zaboraviti, kao ni višednevne marševe u kojima bi se dnevno znalo prolaziti i 50 kilometara. Bilo mi je naporno i penjati se uz uže, a nisam se smio pomagati nogama. Prvi dani su nam bili najteži, sve šok do šoka. Ako je ikada bila želja da se vratim to je bilo prvih dana – kaže uz smjeh.

Vojnike legije šalju na krizna području od Alžira, Džibutija, Francuske Gvajane, Čada, Obale Slonovače. Naš sugovornik tvrdi da mu je, čim je došao tamo, došao dočasnik koji je govorio hrvatski. U legiji nije nužno da znate francuski, kaže, ali s vremenom savladate i jezik zemlje kojoj ste došli ponizno služiti. Hrvatima je teško postati časnik u legiji, većinom ostanu u dočasničkom zvanju, kao i drugi ne-Francuzi.

No, nekoliko Hrvata je imalo sreće pa su postali časnici, dobili su francusko državljanstvo i rade za Vladu ili vojsku. Iako se u legiju prijavljuju i Hrvati koji iza sebe imaju vojničko iskustvo, svi prijavljeni se tretiraju isto – postaju sasvim obični vojnici. Ukoliko, primjerice ustvrdite da ste bili u nekoj vojsci bitno je dostaviti dokaz o časnom otpustu jer legija ne prima vojnike koji istovremeno služe u drugim vojskama. Uvjeti prijama u legiju su izrazito rigorozni, a razgovori i medicinska vještačenja mogu trajati i do mjesec dana.

Saša jadrijević tomas

MORH odbio zahtjev da sinjski Kukuzovac bude baza za plaćenike

Američka tvrtka Blackwater, koja je za SAD vodila rat u Iraku, iznajmljujući njihovoj Vladi tisuće vojnika iz svih dijelova svijeta, a u čijim su redovima služili i Hrvati, pokušala je u Hrvatskoj osnovati plaćeničke kampove u kojima bi se obučavali njihovo zaštitari .

No, saznali smo i jednu novu informaciju: Amerikance je najviše zanimao vojni kompleks Kukuzovac u Sinju, kao i Šepurine pokraj Zadra! Kukuzovac je, kaže nam naš izvor, bio idealno mjesto jer se nalazi 30 kilometara od Splita, ima streljanu, golema skladišta i prostire se na golemom područjju u nenaseljenoj zoni. Kukuzovac je Amerikancima bio pogodan i za kilometarske marševe.

Također, Amerikanci su htjeli iznajmiti i jednu vojarnu u samom Sinju gdje bi bilo smješteno nekoliko stotina zaštitara. Da sve ne bi ostalo na rječima, Blackwater je čak u kolovozu 2005. Ministarstvu obrane uputio i službenu inicijativu za najam vojnih poligona u svrhu obuke inozemnih zaštitara. „MORH u tome ne prepoznaje interes Republike Hrvatske“, to je bio službeni odgovor Amerikancima iz

(slobodnadalmacijahr)

Leave a Reply

*

captcha *